VRATA GENERALNOG KONZULATA BiH U ČIKAGU SU JEDNAKO OTVORENA ZA SVA TRI NARODA

NJENA EKSELENCIJA TATJANA TELIĆ – DOSTOJNA PREDSTAVNICA SVOJE ZEMLJE I NARODA

Povodom 9. januara, Dana Republike Srpske, razgovaramo sa Njenom ekselencijom generalnim konzulom Bosne i Hercegovine u Čikagu, gospodjom Tatjanom Telić, koja je prva pripadnica srpskog naroda na toj funkciji nakon deset godina. Od avgusta, od kada je u Čikagu, ona se našoj zajednici predstavila kao veoma vredna i posvećena svom poslu, na najbolji način predstavlja zemlju iz koje dolazi, BiH i Republiku Srpsku, a sa svojim timom iz Konzulata BiH rešava probleme ljudi poreklom sa tih prostora bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Politički korektna, aktivna, uvek ljubazna, obrazovana, svestrana, poliglota – govori pored maternjeg, engleski, francuski i italijanski jezik, supruga i majka troje dece. Naša zajednica u Americi je prepoznala njene vrline i za kratko vreme postala je omiljeni predstavnik srpskog i ostalih naroda BiH. Rodjena je u Rijeci, 1978. godine. Kao srednjoškolka, pod okolnostima ratnih dešavanja kada je većina srpskih porodica bila primorana napustiti Hrvatsku, došla je u Banjaluku. Kako bi sačuvali život, a kasnije i makar deo imovine, razdvojila se sa roditeljima i sestrama, pa od svoje šesnaeste godine živi sama u Banjaluci. Tu završava gimnaziju, a potom i Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjaluci. Diplomatsku akademiju Fakulteta političkih nauka pohadjala je 2012. godine, a 2022. godine Evropski koledž za bezbednost i odbranu.

Kada počinje vaša karijera i kako ste se pronašli u diplomatiji?

“Od 2000. godine radim u Vladi Republike Srpske, u Kabinetu ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, 23 godine na poslovima medjunarodne saradnje i evropskih integracija, više od dvanaest godina kao rukovodilac tog sektora, a odredjeni period i kao šef Kabineta. Bio je to posao sa brojnim izazovima u veoma teškim i manje teškim vremenima, iz kojeg nosim zahvalnost na svim iskustvima i prilikama koje su mi pružene. U tom smislu moj dosadašnji radni vijek, posvećen razvoju medjunarodnih odnosa, bio je usko povezan sa diplomatijom, a pohadjanje Diplomatske akademije Fakulteta političkih nauka je veoma uticalo da se razvije dodatni afinitet prema tom poslu, te da se moja karijera potencijalno usmjeri u tom pravcu.”

Da li ste ranije planirali da živite u inostranstvu i kakva vam je bila prva reakcija kada ste saznali da ćete obavljati jednu tako odgovornu funkciju, kao što je generalni konzul u veoma velikoj i moćnoj zemlji Americi?

“Dodje vrijeme kada čovjek sazrije, izgradi se i profesionalno i privatno i bude spreman da prihvati nove izazove. Ponuda od strane predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH za mene je došla u takvom trenutku. Pored tog razgovora bio je potreban samo još jedan, sa mojom porodicom. činjenica da smo ovdje svi zajedno govori o njihovoj neizmjernoj podršci. Naći se u grupi od desetak ljudi koji su iz Republike Srpske imenovani u diplomatiju BiH je već ogromno ukazano povjerenje, a biti pri tome imenovan za generalnog konzula u Čikagu, u Sjedinjenim Američkim Državama je velika odgovornost, ali i radost. Ovdje treba biti vrijedan, posvećen i radan, jer je mnogo i medjunarodnih i domaćih aktivnosti.”

U BiH su tri konstitutivna naroda, tri nacije, često različitih stavova, a rane iz rata još uvek nisu zarasle. Kako funkcioniše Generalni konzulat BiH u Čikagu?

“Konstitutivnost naroda u BiH se reflektuje i u diplomatiji, što znači da u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u svijetu rade i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. Isto tako se i rukovodioci postavljaju po principu rotacije po nacionalnoj pripadnosti, pa je tako moj prethodnih bio Bošnjak. Na taj način se omogućuje ujednačena posvećenost pitanjima sva tri naroda u BiH, ali i balans u sprovodjenju spoljne politike koja je po mnogim pitanjima, nažalost, neuskladjena.

Generalni konzulat BiH funkcioniše u prijatnoj i radnoj atmosferi, kao i u dobrim medjuljudskim odnosima. Meni je kao rukovodiocu to veoma bitno kako bi konzulat mogao na najvišem mogućem nivou da vrši svoju osnovnu ulogu, a to je pružanje konzularnih usluga našim i stranim državljanima kojima je potrebna konzularna pomoć i zaštita u skladu sa vlastitim propisima i onima države prijema. Što se tiče odnosa u BiH, oni jesu kompleksni, tri religije, tri naroda, koji su bili u ratnom sukobu koji je ostavio posljedice na svaku porodicu, uključujući i moju. Veliki je to izazov i ne treba ga potcjenjivati jednostavnom bajkovitom pričom o suživotu i multietničnosti. Realnost je znatno složenija od takvih floskula. Treba mnogo više iskrenosti, razumijevanja i kompromisnih odluka u BiH da bi BiH u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom nastavila da funkcioniše.

Sve to naravno čini posao generalnog konzula BiH složenijim, ali bitno mi je i da vaši čitaoci znaju da su vrata Generalnog konzulata BiH u čikagu jednako otvorena za pripadnike sva tri naroda, bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost.“

U odnosu na druge konzulate, vaš konzulat nije brojčano velik, ali pokriva veliki deo američke teritorije. Uz to, nakon rata tu se doselilo mnogo naših gradjana. Zna li se koliko ih je došlo iz BiH i Republike Srpske i kako postižete da obavite zaista veoma brojne konzularne poslove?

“U ovakvom poslu nema slobodnog dana, svaki vikend je posvećen dogadjajima u organizaciji naše dijaspore, a svaki radni dan poslovima unutar konzulata i u organizaciji drugih konzulata kojih je u čikagu nešto manje od osamdeset. Konzulat nije u potpunosti kapacitiran, tri od sedam radnih mjesta su bila upražnjena i to se osjeti u realizaciji posla. Nedavno smo popunili jedno veoma bitno mjesto koje nam značajno unapredjuje pružanje osnovnih usluga ka gradjanima, što je uspijeh u ovako kratkom vremenu.

Inače, Generalni konzulat u obavljanju svojih poslova ima jurisdikciju u 25 saveznih država, od Mičigena i Ohaja na istoku do Kalifornije na zapadu. U ostalim državama u SAD konzularne usluge pruža Konzularni ured Ambasade BiH u Vašingtonu. To je ogromna teritorija i brojno stanovništvo, većina konzulata drugih država iz čikaga pokriva samo Midwest teritoriju, što je desetak država.

Što se tiče naših iseljenika, emigracija sa teritorije BiH u SAD postoji više od 100 godina, od Prvog svjetskog rata do danas. U SAD prema procjenama Ambasade BiH u Vašingtonu, živi oko 250.000 iseljenika iz BiH, od čega više od 60% na prostoru koji prokriva Generalni konzulat BiH u čikagu. Ovaj broj uključuje i potomke osoba rodjenih u BiH, a koje američki organi prepoznaju samo kao američke državljane. Zato prema podacima Ureda za popis stanovništva SAD, u SAD živi 123.000 osoba rodjenih u BiH, od čega njih 80.000 ima dvojno državljanstvo SAD i BiH. Teško je govoriti o egzaktnim brojkama kada je BiH u pitanju. Tek od 1994. godine, na popisu stanovništva u SAD je uvedena posebna kategorija za migrante porijeklom iz BiH u SAD. Ranije su se neki izjašnjavali kao gradjani SFRJ, Jugosloveni, odnosno iseljenici srpske i hrvatske nacionalnosti su se evidentirali zbirno sa svojim sunarodnicima iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske. To je specifič nost našeg regiona i upravo iz tog razloga moji prvi sastanci po dolasku u SAD su bili sa srpskim i hrvatskim generalnim konzulom. Drago mi je istaći da su odnosi na tom nivou izuzetno dobri i ta saradnja mi je veoma bitna. Veliki procenat ljudi porijeklom iz BiH svoja prava ostvaruje u dva pomenuta Generalna konzulata, potpuno legitimno i sa pravom, ali ja ih i ovom prilikom pozivam da regulišu svoj status i putne isprave i u Generalnom konzulatu BiH, jer imamo mnogo primjera gdje ljudima zatreba u kasnijim godinama uredno regulisan status, što zbog imovine u BiH, što zbog povratka u zemlju, a tada je teže, u nekim slučajevima izuzetno, poput žena koje ne prijave brak i promjenu prezimena, pa nakon godina života pod drugim identitetom, traže ostvarivanje prava u BiH.“

Koji su najčešće problemi i pitanja koja muče gradjane iz BiH koji vam se obraćaju za pomoć?

“Prije svega reakcija naših ljudi na moj dolazak ovdje i moje porodice me čini izuzetno radosnom i ponosnom, posebno Srba iz Republike Srpske uslijed činjenice da više od deset godina Srbin nije bio na čelu Konzulata BiH u čikagu. Ono što bih istakla kao problematiku ponajviše je sadržano u mom prethodnom odgovoru, gradjani zanemare svoja statusna i gradjanska pitanja godinama pa se suočavaju sa problemima u njihovom rješavanju onda kada im zatreba. Zato ih još jednom pozivam da vrše redovno produženje pasoša, da vrše prijavu djece u državljanstvo BiH, da prijavljuju sklapanje braka i promjene ličnih podataka brakom. Za vrijeme mog kratkog boravka u čikagu obraćaju mi se najviše sa željom da moj boravak ovdje doprinese jačem povezivanju sa krajem iz koga potiču. BiH nije država koja može pružiti značajnu materijalnu podršku, niti to naši ljudi ovdje traže, ali osjećam njihovu veliku potrebu za moralnom savjetodavnom podrškom. Moj osnovni cilj ovdje i jeste da izgradimo što je moguće snažniju vezu izmedju ljudi i kraja iz koga potiču, da oni budu što informisaniji o dešavanjima u zemlji porijekla, kao i obrnuto, te da stvorimo klimu što bolje inkluzije dijaspore u projekte kulturnog, obrazovnog, naučnog, ekonomskog i drugog razvoja.

Znate, BiH je na kraju 2022. godine imala 3,5 milijardi konvertibilnih maraka doznaka iz inostranstva, i to personalnih transfera, što ne uključuje inostrane penzije. BiH značajnim dijelom živi od tog novca, ali želja mi je da radimo na projektima od kojih će korist imati i područje s kojeg potiču, ali i biznisi ljudi koji ih vode, ovdje u SAD. Radićemo na tome da naši ljudi vide svoju poslovnu priliku u otadžbini, da to bude dvosmjeran proces koji će biti od obostrane koristi, a pored ekonomskog napretka dati i veći društveni efekat.”

Iako ste prilično kratko u čikagu, veoma ste aktivni, odazivate se na sve pozive i za kratko vreme upoznali ste mnogo ljudi iz, kako se to sada popularno kaže, našeg regiona. Kako vi vidite našu dijasporu?

“Najveće zadovoljstvo u mom poslu mi pričinjavaju dogadjaji u organizaciji naše dijaspore. Narod je ovdje veoma okupljen oko svoje vjere, tradicije, kulture i svog jezika, a zbog velike udaljenosti od otadžbine privrženost tim vrijednostima je još veća. Mnogo se radi na očuvanju identiteta, jezika i kulturnog nasljedja, drago mi je da naš narod prepoznaje značaj toga, a svojim prisustvom i radom ovdje želim da doprinesem tom zajedničkom cilju. Velika mi je radost kada naš narod razumije i moju ličnu opredijeljenost i želju da zajedno radimo, a ja im lično stojim na raspolaganju.”

Da li ste pored brojnih poslovnih kontakata, stekli i nove prijatelje?

“Apsolutno. Hvala vam na tom pitanju. Ljudi koje ovdje upoznajem su vrlo dobronamjerni, dijelimo zajedničku pozitivnu energiju i mnogi su velika podrška i meni i mojoj porodici. Vjerujem da će brojna prijateljstva stvorena ovdje biti za cijeli život.“

Nedavno ste kao počasni gost bili na našem jubilarnom 10. Srpskom filmskom festivalu u čikagu, upoznati ste sa radom novina Ogledalo, posetili ste srpske škole i crkve, pozorište… Od kolikog je značaja očuvanje tradicije, kulture i jezika za očuvanje naše nacije van otadžbine?

“Prvi put sam imala priliku prisustvovati Srpskom filmskom festivalu u čikagu. Predivno iskustvo i ogromna čast, a još jednom upućujem velike čestitke direktorici gospodji Slavici Petrović i cijelom timu koji je doprinijeo realizaciji tako velikog i zahtjevnog projekta. Festivalu želim da dugo traje i nastavlja da uveseljava i obogaćuje kulturom naše ljude koji žive na ovom prostoru. Jednako me ispunjava imati priliku obratiti se našem narodu putem lista Ogledalo, koji već dugo informiše svoje čitaoce zanimljivim i objektivnim sadržajem, čuvajući tako vrhunsku reputaciju koju uživa na cijelom području SAD. I SFF i Ogledalo su sredstva kojim se značajno doprinosi očuvanju tradicije, kulture i jezika, a to je, kako sam rekla, naš najveći zadatak i spona koja će održati vezu sa otadžbinom.

Pri većini srpskih pravoslavnih crkava djeluju folklorna društva. Prisustvovala sam smotri folklora u Indijani, divno je vidjeti stotine djece koja se angažuju oko folklora koji je više od igre, čuva našu tradiciju i kulturno nasljedje. Isto važi i za predstave koje sam gledala u organizaciji Srpskog dramskog pozorišta. Pozdravljam sve aktivnosti koje okupljaju našu djecu i mlade ljude te time čuvaju jezik od zaborava, što je najveći izazov kada je u pitanju život u inostranstvu.”

Zanimljivo je i kako medjusobno saradjuju konzulati ostalih, stranih zemalja. Da li često organizujete skupove i druženja, i koliko oni uopšte poznaju političku situaciju u BiH i burnu bosanskohercegovačku istoriju?

“Pomenula sam da je u čikagu skoro osamdeset generalnih i počasnih konzulata drugih zemalja. Većina ih je veoma aktivna u organizaciji raznih dogadjaja, u zavisnosti od veličine i moći pojedine zemlje, a time i finansijskih mogućnosti. Redovni su susreti Konzularnog kora čikaga kao i Društvenog kluba konzularnog kora, a to su uvijek prilike da se predstavnici drugih zemalja upoznaju sa situacijom u našoj zemlji. Ja svima redovno prisustvujem i koristim svaku mogućnost da razgovaramo na te teme. Naravno, oni bliži našem regionu bolje poznaju situaciju u zemlji, onim udaljenijim je teže objasniti mnoge stvari poput one da BiH nema dan državnosti, jer ne postoji zajednički zakon o praznicima već samo zakoni o praznicima entiteta i Brčko distrikta. Mnoge zemlje poznaju samo jednu stranu priče o BiH. Ko god se bavi Bosnom i Hercegovinom na bilo koji način, mora saslušati sva tri konstitutivna naroda u BiH, inače nerijetko čine veliku štetu narodu koji tamo živi i ne doprinose napretku.”

Pored toga što ste uspešna poslovna žena, imate divnu porodicu. Kako su se vaša deca i suprug snašli u novom okruženju?

“Ovo je posao koji zahtijeva angažman cijele porodice, i supruga i djece, zbog toga je njihova podrška veoma važna. Svakako da on sa sobom nosi i rizik njihovog snalaženja u novoj sredini i kako će to dalje odrediti njihovu budućnost. Svjesni su uloge koju kao tim imamo u predstavljanju svog naroda i zemlje iz koje dolazimo i mislim da to rade veoma dobro. Od svih inostranih sredina u kojima čovjek može da se nadje obavljajući diplomatske dužnosti, čikago je vjerovatno jedna od onih u kojoj se čovjek najlakše snadje i prilagodi, jer je okružen svojim narodom i ima priliku da upražnjava svoje običaje, njeguje kulturu i tradiciju, upoznavajući se istovremeno i poštujući ono što pripada drugim narodima. Suprug i ja većinu aktivnosti koje su van Generalnog konzulata obavljamo zajedno, a djeca, dvoje srednjoškolaca i jedno u osnovnoj školi, svoje školske obaveze realizuju bez problema stičući nova prijateljstva i nova iskustva. Nadam se da je upravo to ono što će ponijeti iz Sjedinjenih Američkih Država, obogaćeni doživotnim prijateljstvima i za budući život korisnim iskustvima.“

Dan Republike Srpske 9. januar Srbi proslavljaju svečano i sa ponosom. Deo BiH ne priznaje ovaj praznik. Kako ste vi našli kompromis izmedju različitih stavova?

“Republika Srpska nastala je 9. januara 1992. godine u Sarajevu kao Republika srpskog naroda u BiH odlukom tadašnje Skupštine srpskog naroda u BiH. Republika Srpska je svoj prvi Ustav dobila 28. februara 1992. godine pod nazivom Ustav Srpske Republike BiH, koja će kasnije biti nazvana Republika Srpska. Važno je istaći da je Skupština srpskog naroda proglasila Republiku Srpsku prije bilo kakvih medjunacionalnih sukoba i početka gradjanskog rata u BiH, a kao odgovor na namjeru Muslimana i Hrvata da se izdvoje iz ?ugoslavije, te na stalno preglasavanje Srba na svim nivoima u BiH.

Posljednjih desetak godina taj dan se pokušava osporiti kroz djelovanje Ustavnog suda BiH koji je u velikoj mjeri urušio sopstveni legitimitet zbog dominacije stranih sudija, čija su mjesta trebala da budu privremena mjera u trajanju od pet godina i niza odluka sa dominantno političkom, a ne pravnom konotacijom.

Nezabilježen je slučaj da je jedna institucija zabranila narodu da nešto obilježava i proslavlja, a takva odluka je protivna i medjunarodnim konvencijama za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U Republici Srpskoj je 2016. godine čak održan i referendum, a 99 odsto gradjana koji su izašli je glasalo potvrdno na referendumsko pitanje “Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?”. Mislim da to sve govori o značaju ovog datuma za srpski narod.

Sama činjenica da je Dan Republike proslavljan 20 i više godina bez ometanja, govori o tome da se radi o politički motivisanoj odluci o zabrani. Sporno je to što je Srpska nastala prije oružanih sukoba, što smeta onima koji bi da održe priču o Republici Srpskoj kao zločinačkoj tvorevini. Njima nažalost nije sporan samo 9. januar, njima je sporno postojanje Republike Srpske.

Pri tome, Republika Srpska ostaje dosljedna svojoj opredijeljenosti za Dejtonski sporazum, što podrazumijeva i posvećenost miru i punom poštovanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka BiH. Nažalost, sama srž Dejtonskog sporazuma, Ustav BiH, godinama je na udaru medjunarodnog visokog predstavnika i drugih stranih aktera, koji nezakonitim prisvajanjem zakonodavnih ovlaštenja centralizuju BiH suprotno Ustavu BiH.

Srpskom narodu u BiH želim da nastavlja da proslavlja svoj dan, kako ste rekli, svečano i ponosno i da im čestitam Dan Republike Srpske, a svima zajedno da ukažem koliko je važno da njegujemo saradnju i gradimo temelje za mir i ekonomski prosperitet, čuvajući svoj identitet. Imamo obavezu prema generacijama koje dolaze da kroz saradnju, mir i stabilnost za njih napravimo bolju budućnost.

Želim ovom prilikom da vašim čitaocima i njihovim porodicama poželim dobro zdravlje, sreću, mir i blagostanje u novoj godini.“

Marjana Maljković