U SRPSKOJ DIJASPORI IMALI SMO NAJVEĆU PODRŠKU

EKSKLUZIVNO - Intervju Boško Obradović, predsednik pokreta Dveri

 

Bez slobode i pravde nema normalnog života i zato ne možemo ćutati na sve ono što vlast radi stvarajući od Srbije stranu koloniju u kojoj vladaju bezakonje, nesloboda i nepravda, dok se najviši predstavnici vlasti, njihova braća i kumovi bogate. To mora da prestane i zato je ovo borba ne samo za demokratiju već i za osnovne nacionalne i državne interese, kao što je očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije ili zaštita SPC i pravoslavnih vernika u Crnoj Gori. …

 

Ostalo je manje od tri nedelje od izbora, do sada je Republička izborna komisija proglasila 12 izbornih lista, a očekuje se još nekoliko. Medjutim, nikada do sada nismo imali ovako jake zagovornike bojkota izbora. Opozicija je saglasna da su predizborni uslovi nikad gori, da su kršeni Ustav i zakoni, ali jedan broj opozicionara se je ipak odlučio da učestvuje u ovoj neravnopravnoj trci. Svakako najuporniiji i najglasniji opozicionar koji zagovara bojkot, koji je 11- dnevnim štrajkom gladju ispred Skupštine, kako kaže, ogolio nedemokratsko stanje u zemlji je lider Dveri Boško Obradović. On za “Ogledalo“ odgovara na naša pitanja o aktivnom bojkotu, rezultatima štrajka gladju, dijaspori, etiketiranju i uvredama političkih neistomišljenika…

 

Boško Obradović

 

Rekli ste da je SZS doživeo krah zbog pasivnog bojkota. Da li je ideja bojkota ipak dovoljno snažna da očuva ovaj savez u borbi protiv režima, bez obzira na podeljenost za pasivni i aktivni bojkot?

“Nema druge. Izbori u Srbiji su izgubili svaki smisao i ostaju nam samo metode vanparlamentarne borbe da se izborimo za slobodne i poštene izbore. Naš cilj nije bojkot nego da u Srbiji imamo zaista demokratske izbore kao u brojnim drugim državama Evrope i sveta, što trenutno nije slučaj, jer je medijska cenzura, ucenjivanje birača, kupovina glasova i gaženje svakoga ko drugačije misli na vrhuncu. Postali smo ponovo nedemokratska zemlja i nažalost posle 30 godina obnovljenog višestranačja vratili se na početak: da se borimo za elementarne demokratske vrednosti kao što su sloboda medija i slobodni i pošteni izbori.“

 

S jedne strane vaš štrajk gladju, što se tiče ispunjenja zahteva nije prošao slavno, a sa druge strane podržalo vas je više političkih neistomišljenika nego istomišljenika. Kako to tumačite?

“Štrajk gladju je ogolio nedemokratsko stanje u Srbiji i pred domaćom i pred medjunarodnom javnošću. Pokazalo se da vlast ne želi poštovanje Ustava, a da javni medijski servis RTS nije spreman da izdvoji vreme za dva narodna poslanika koji 11 dana štrajkuju gladju, da bi dobili priliku da se uopšte njihov glas čuje u medijskom mraku koji vlada u Srbiji. Zanimljivo je da su svi naši štrajkački zahtevi bili strogo poštovanje Ustava po pitanju očuvanja KiM u sastavu Srbije, neselektivnog rada tužilaštva i sudova, brige o Srbima u regionu i rasejanju, slobode medija i poštenih izbora, i da je vlast sve to ili prećutala ili se nasmejala na zahteve koji se tiču poštovanja Ustava. Tačno je da smo dobili veliku podršku i političkih saboraca, ali i neistomišljenika i sve to nas obavezuje da u budućnosti Dveri budu faktor jedinstva i saradnje, a ne podela.“

 

Šta zapravo podrazumeva “aktivni bojkot” i gradjanska neposlušnost? Na koji način bi gradjani mogli da odlože izbore i stvore bolje predizborne uslove?

“Pre svega bojkotom nastupajuć ih lažnih i nedemokratskih izbora zakazanih za 21. jun. Oni su takvi bili i pre pandemije, a po okončanju vanrednog stanja postali su i zdravstveno rizični i protivustavni. Naime, pandemija još uvek traje i u takvim uslovima izbori su veliki zdravstveni rizik. Vlast je u medjuvremenu napravila veliki pravni skandal kada su 40 dana pred izbore promenjena dva izborna zakona i izborni proces nastavljen po drugim izbornim pravilima u odnosu na one pre pandemije po kojima je započet. Samo to je dovoljno da izbori budu poništeni i odloženi, ali Upravni sud i Ustavni sud ćute i proglašavaju se nenadlež nim za sve naše tužbe i inicijative, za ocene ustavnosti i zakonitosti nastavka izbornog procesa. Naše je da takve izbore bojkotujemo na svim nivoima. Nećemo priznati rezultate lažnih izbora, nećemo priznavati buduću Skupštinu i Vladu formirane na osnovu nedemokratskih i protivustavnih izbora, i sve to će voditi u sve veću političku krizu koja mora rezultirati vanrednim parlamentarnim izborima, koji će biti slobodni i pošteni. Aktivan bojkot podrazumeva sve forme mirnih i nenasilnih protesta, demonstracija i gradjanske neposlušnosti kako bismo se izborili za zaista demokratske izbore.“

 

Imate li informaciju koliko vas dijaspora podržava u ideji bojkota?

“U srpskoj dijaspori smo uvek imali najveću podršku, od osnivanja Dveri do danas. Ne bismo ni uspeli u našoj borbi koja traje već 21 godinu bez velike pomoći naših ljudi iz rasejanja. Na svim izborima u dijaspori smo beležili odlične rezultate i pobedjivali vlast na mnogim biračkim mestima. Problem je što je dijaspori zapravo zabranjeno da glasa, tj. što se na svaki način otežava sprovodjenje izbornog procesa u inostranstvu gde živi možda i trećina birača od ukupnog broja Srba i drugih državljana Srbije. Mi se zalažemo za olakšavanje biračkog prava, glasanje poštom ili elektronskim putem, kao i da dijaspora dobije zagarantovana mesta u Narodnoj skupštini i Vladi Srbije. Dveri su uvek bile i ostaju zastupnik i zaštitnik interesa srpske dijaspore na srpskoj političkoj sceni.”

 

S obzirom na to da ste jedini lider u SZS koji je poslanik, zašto niste više iskoristili skupštinsku govornicu, da do što većeg broja gradjana dodje vaša kritika nedemokratskog stanja u zemlji i kršenja Ustava?

“Smatram da sam svoj mandat narodnog poslanika od četiri godine maksimalno stavio u funkciju iznošenja istine o svemu onome što su problemi u Srbiji: od kršenja Ustava i zakona, preko gušenja demokratije i slobode medija, uništavanja domaće privrede i poljoprivrede, do kriminala i korupcije u vrhu vlasti. Prve tri godine sam po broju nastupa bio ubedljivo najaktivniji narodni poslanik na skupštinskim zasedanjima, a kada su počeli da nam isključuju mikrofon i da nas isključuju sa zasedanja da se naša opoziciona reč više ne bi čula, odlučili smo se za bojkot skupštinskih sednica. Održavali smo paralelni parlament u skupštinskom holu i veliki broj redovnih konferencija za medije. Od svega toga nastale su i dve moje nove knjige: izabranih skupštinskih govora pod naslovom “Gde bežite“ i izabranih konferencija za medije pod naslovom “Kriminalni krugovi – Bela knjiga o kriminalu i korupciji u vrhu MUP-a i aktuelne vlasti SNS“. To je – na neki način – kruna mog poslaničkog rada i politič ka ostavština za budućnost da se zna šta smo kao narodni poslanici Dveri radili u ovom prvom skupštinskom mandatu.”

 

Koliko smo kao društvo daleko od demokratije, uvažavanja neistomišljenika i drugačijih ljudi od nas, ako vrh vlasti godinama etiketira i upućuje najžešće uvrede onima koji misle drugačije, nazivajući ih fašistima i lopovima?

“To je možda i najveći problem sa kojim se suočavamo. Negativna kampanja protiv lidera opozicije i svakoga ko drugačije misli od vlasti traje 24 sata dnevno na svim režimskim medijima, a drugih, slobodnih i objektivnih medija je veoma malo. Pritom, nikada i nigde nemamo mogućnost da odgovorimo na sve laži i klevete o nama, niti da normalno predstavimo naš politički program. Gradjanske tenzije, podele i sukobi u društvu su sve veći i zato smo na Glavnom odboru Dveri usvojili ’Spasovdanski proglas o društvenom pomirenju, dijalogu i dogovoru’ kao jedinom načinu da zaustavimo ovu atmosferu gradjanskog rata u kojoj živimo. Na to je pozvao i predsednik SANU Vladimir Kostić, kao i brojne druge ugledne javne ličnosti, ali vlast i dalje nastavlja svojim putem koji nije dobar i vodi nas opasnim scenarijima. Održavanje ovakvih izbora 21. juna samo će još više produbiti podele u društvu. Što je do nas, pružili smo ruku na jedan ljudski, hrišćanski i demokratski način i pozvali na razgovore izmedju vlasti i opozicije kao jedini način da se normalizuju političke prilike i dodjemo do smirivanja nagomilanih društvenih tenzija. Srbiji nisu potrebne nove deobe i sukobi već mir i red. Ali, bez slobode i pravde nema normalnog života i zato ne možemo ćutati na sve ono što vlast radi stvarajući od Srbije stranu koloniju u kojoj vladaju bezakonje, nesloboda i nepravda, dok se najviši predstavnici vlasti, njihova braća i kumovi bogate. To mora da prestane i zato je ovo borba ne samo za demokratiju već i za osnovne nacionalne i državne interese, kao što je očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije ili zaštita SPC i pravoslavnih vernika u Crnoj Gori.“

 


 

 MARIJANA MALJKOVIĆ

MARIJANA MALJKOVIĆ